MOSTAR 2007

Zivjeti a ne vidjeti Mostar je neoprostivo.Prije 25 godina prolazili smo kroz Mostar u nocnim satima na putu prema nasem ronilackom,gimnasticarskom i judo odredistu-Korculi (Badija).Nisam imao nikad osjecaj da sam nesto posebno propustio.Skakanje sa mosta je bilo jedino sto sam zelio vidjeti.Koja zabluda.Sam put do tamo vodi kroz lijepe predjele Bosne.Meni se posebno svidja cesta koja vodi dolinom Vrbasa i ide kroz Rep. Srpsku. Za direktnu voznju iz Cakovca je Mostar predaleko,jer je steta prekrasnih predjela.Po meni je dobra odluka nocenje u Jajcu i zatim drugi dan za Sarajevo i tamo razgledavat do mile volje i zatim dalje do Mostara.
Sarajevo je prica za sebe i tu bi covjek moral ostati isto bar dva dana (neka motorijada mozda),ako ne i vise za sve znamenitosti.
Za Mostar je dovoljno dva puna dana.
Mostar me nije zacudio devastiranim kucama,kao posljedica rata na tim prostorima,jer sam to i ocekivao. Nije me iznenadio ni svojom podijeljenoscu na krscanski i muslimanski dio.Iznenadio me osjecajem koji mi je dao da dolazim u jedan drugi svijet.Jedan orijentalni svijet mahala i dervisa,drangulija i baklava,bureka i zilavke,minareta i cuprija.

Problem mi je sa fotkama. Moral bum ih zameniti sa vecima.Sory za ve.
Uspel sam.
Del sam vece fotke.
Sin mi je napravil pomoc za fodija tak da morem postati fotke u vodoravnoj liniji.
Sutra napisem jos malo o Mostaru i par fotki denem.

Prvo u Mostaru na kaj se dodje su poluunistene kuce iz novih dijelova grada. Ako covjek nezna da postoji stari dio grada,lako prejde tuda bez da se tu zaustavi.Treba slijediti putokaz i dodje se do cuvanih parkinga,koji su,usput receno za motoriste jedino moguci radi osiguranja opreme koja je na motoru.Platis i jos se dogovoris da ti cuvaju stvari da ih ne vuces okolo. Ja sam nasel smjestaj 20 m od takovog parkinga.Usel sam u prvi restoran i pital de je kaj.Ljubazno su me uputili a posle sam i sam videl dosta natpisa de pise pansion.
Dan je bil uzasno sparan i moje tijelo je osjecalo da bude promjena vremena (citaj nevrijeme sa grmljavinom) uskoro.To je i bil razlog da odlucim nociti u Mostaru koji je bil predvidjen samo za kratku rucak pauzu.
Smjestil sam se u muslimanskom dijelu u novom pansionu kojeg je otvoril simpaticni covjek malog rasta.Zanimljiv je iz nekoliko razloga.On je taj koji je snimal rusenje mosta.Drugo bil je na hadzu,pa je time hadjija (a ne bos,mada je bil bos kad sam ga upoznal) i najvaznije odmah je znal da je moj motor replica Bol`d ora iz 1983.Mislil je prvo da je motor iz tog vremena no kad je bil pokraj uvidel je da je makina nova.Kaj jos reci.Pansion ima klimu u sobi i TV koji radi i cistu kupaonu.
Smjestili smo se i stusirali i krenuli pjeske u obilazak grada iz proslosti ciji gosti smo i sami bili.
Na prvoj fotki se vidi na balkonu i govori nam u odlasku da se nista ne brinemo za motor jer on sjedi cijelo vrijeme na balkonu.Inace bi ga bili deli u garazu.To je inace privatno dvoriste samo nema ograde.

Osvjezeni tusiranjem krecemo u kasnije popodnevne sate u obilazak stare
jezgre,ovog srednjovjekovnog grada.Pritisak je nesnosan.Oblaci
pritiskaju i samo povremeneo vjetar donosi malo svjezine oznojenom
licu.Veli konobar da nije padala kisa vec 40 dana.Pala mi je na um
usporedba kad je tolko dana neprekidno padala.Istina,ljudima je tesko
ugoditi.

Sve je podredjeno turizmu i ljudi su susretljivi i spremni
pomoci.Turista ima puno a iznenadilo me da medju njima jako puno
kineskih,vecinom penzionera.Sada je pocetak septembra i neznam kak bi
bilo da je glavna sezona.Restorani zjape jos prazni jer su ljudi na
ulicama sa svojim foticima i razgledavaju bezbrojne stande.Za Kasandru
je to bio isto otkrice,toliko razlicitih drangulija na malo
mjesta.Cijenkanje pomaze,barem u vecini slucajeva.Nema besposlene
mladezi da visi okolo,cigica i lazara da prose tuda.To me iznenadilo.

Covjek se moze setati par sati tuda i diviti se arhitekturi istandima.Za
okrijepu ima burek ili sirnica ili samo dzevreki ili baklava (ko sme) i
razni sladoledi onak kak smo i nauceni.

Dok se Kasandra cijenkala ja sam lagano trazil pogledom restoran jako
blizu glavne cuprije a sakriven od pogleda.Nema puno mjesta na terasi sa
koje se moze promatrati most,te sam zelio tamo dospjeti prije neg pocne
nevrijeme.To nam je i uspjelo i zauzeli smo najljepsu poziciju te
narucili zilavku i jelo koje se zove po nekom profesoru (po preporuci).
Za mene taman ali za Kasandru prepikantan.Konobar,imajuci vremena pricao
nam je o svemu vezano za ovaj kraj (na nasu zamolbu,naravno).

Nevrijeme je pocelo sa jakom kisim. Trebalo je proci dobrih pola sata dok je temperatura zraka pala toliko da je trebalo obuci majice sa dugim rukavima.Osjecaj sjedenja na terasi dok kisa lije je prelijep.Zrak je postajao sve cistiji i idilila je bila potpuna.Tek nas je noc potjerala sa terase u nas pansion da se drugacije obucemo i prosetamo ponovo po pustom gradu po kome lije dugoocekivana kisa.
Vec se moglo u odsustvu buke i ljudske galame razabreti huk vodenih bujica koje su se sa svih strana slijevale u Neretvu koja je do tada jadno zjapila poluprazna. Te pritoke u prvo vrijeme nisam niti primjetil jer su bili prakticki suhe.Sada su zuborile i hucale probijajuci se uskim kanalicima pokraj kuca prema uscu u Neretvu. Tu vecer smo napravili i jednu fotku koja je uspjela a to je minaret u noci.

Mostar je kod mene upisan kao destinacija koju treba povremeno posjecivat.Radi svega pomalo.I radi samog puta i radi ugodjaja istoka koji budi a i jedan dan mirnoce i odmaranja stresne psihe.Cesta koja vodi kraj Jablanickog jezera je isto nesto za motoriste a kao sto i vjerojatno znate to je pravi raj za janjicare (konzumiratelje janjaca okretanih na stapu iznad lagane vatre).
Evo tolko od moje strane a sto se tice Mostara.
Digresije samo,sreo sam tamo covjeka oko 60 tih godina,rodom iz okoline Beograda koji je kao Kanadski gradjanin dosao tu da mu sin koji se rodio u Kanadi prilikom upoznavanja Balkana vidi Mostar.